Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM

Dok svet napreduje, Evropa rizikuje da postane irelevantna

Komentari (7) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 nedelja, 22 novembar 2009 18:06
Robert Lee
EU posle Lisabonskog ugovora vidim kao pandan eksperimentu uvedenom nakon smrti vladara i najveceg sina SFRJ. Administracija otudjena od izvornog biraca, truli kompromisi i promocija prosecnosti zarad formalne ravnopravnosti clanica, nejednak stepen ekonomske razvijenosti, razlicita kulturna i religijska nasledja dovesce do bujanja nacionalizma i desnicarskih ideja. Kao i u blagopocivsoj SFRJ, fudbal i desavanja na stadionima bice prvi pokazatelji i okidaci procesa koji ce dovesti do rastakanja ove drzavne tvorevine.
Zasto fudbal?
Zato sto su prosecnom gradjaninu EU, isto kao i prosecnom gradjaninu SFRJ, politickim odlukama uskracena prava da svojim neposrednim glasom resava svoju i zajednicku sudbinu. U tim okolnostima ostaju mu stadioni kao savrsene arene za artikulisanje svojih pogleda na drustvo i frustracija kojim je optocen. Prve naznake ovoga vec mozemo da vidimo u komentarima evropske stampe i zvanicnika povodom fudbalske utakmice Irska - Francuska.
Prosvecena Evropa kao kolevka modernih nacija i sve pozitivne tekovine koje su proizasli iz te ideje i ideje gradjanskog drustva, skoncala je u dva svetska rata, pretvorivsi te ideje u svoju brutalnu suprotnost.
I danasnja EU, u pokusaju da skine to strasno breme nacionalnih drzava i njihovih antagonizama, suocava se sa svojim "prokletstvom" - stvaranje nadnacionalne superdrzave po ugledu na USA na nacin da ponistava osnovne gradjanske vrednosti po kojima je bila prepoznatljiva a sto ce dovesti u krajnjem, upravo do suprotnih efekata od zamisljenih - do bujanja nacionalizma od kojeg toliko zarko zeli pobeci.
Preporuke:
0
0
2 nedelja, 22 novembar 2009 19:17
BB jedan
Lisabonski ugovor neće dovesti do jačanja unutrašnje kohezije EU a samim tim ni do povećanja njenog globalnog uticaja. Time što će dobiti formalne simbole državnosti (predsednika, šefa diplomatije) Unija neće postati politička zajednica u kojoj bi se političkim putem iskristalisao EVROPSKI INTERES. Takav interes jednostavno ne postoji. Postoje konkurentski, često suprotstavljeni interesi država članica, tako da ni DŽordž Vašington lično, kad bi se nekim čudom našao na mestu van Rompaja ili Rompuja, ne bi mogao da izmeni činjenicu da je EU konstituisana kao konkurentno tržište, a tržište ne može da bude ni moćno ni uticajno. Da bi bila moćna i uticajna, Unija bi trebalo da bude konstituisana kao klasična federalna država, a to se neće nikada dogoditi.
Preporuke:
0
0
3 nedelja, 22 novembar 2009 22:51
au mile
Grčka je bila kolevka civilizacije i vodeća sila, da bi je na kraju potisnuo Rim. I Rimsko carstvo se raspalo a centar moći se premestio u nekadašnje varvarske krajeve. Nastale su iz Franačkog carstva Francuska, Nemačka, Španija, Engleska a potom i ostale velik evropske sile koje su bile centar sveta do dvadesetog veka. I kao što su nekadašnja moćna Grčka i moćni Rim morale da ustuknu pred vitalnijim i jačim silama, pa se ekonomski, politički i kulturni centar pomerio na sever, tako se i danas moć seli u Brazil, Kinu, Indiju... a izvan SAD i EU. Šta se tu može? Rekao bih, ništa. Evropi ostaje da se bori za ekonomski i politički prestiž, ali kao što je najtamnija ličnost u istoriji, neočekivano tačno rekla: "Zapadne demokratije su dekadentne, potisnuće ih disciplinovani narodi istoka". Ove reči deluju danas proročanski.
Preporuke:
0
0
4 nedelja, 22 novembar 2009 23:59
IvanG4
Dr Nele Karajlic nije dzaba pravio skeceve u Top Listi Nadrealista. U vezi sa temom. Pogledajte:

http://www.youtube.com/watch?v=nt9cMJAAwPA
Preporuke:
0
0
5 ponedeljak, 23 novembar 2009 00:03
Bojan
Šta su to zajedničke vrijednosti koje bi trebale da budu koheziona sila Evrope? Mnogi u zapadnom dijelu ignorišu osobenosti istočnog dijela Evrope. Šta je to što dijele Sofija, Atina, Dablin, London, Berlin, Porto, Riga...?
Bazirati se samo na univerzalnim ljudskim vrijednostima kao što je sloboda i sl ne pije vode, jer sloboda nije nešto što je samo "evropsko", štaviše, imajući u vidu istoriju slobode u Evropi teško da bi se mogla to izdvojiti kao bitna karakteristika te civilizacije (ropstvo, inkvizicija..)
Možda bi se kao univerzalna vrijednost Evrope moglo izdvojiti tržište, korporacija, konzumerizam?
Preporuke:
0
0
6 ponedeljak, 23 novembar 2009 15:16
brm
@ Robert li
SAD nije nadnacionalna supredržava već obrazac nacionalne..još od melting pota Henrija Forda...
@ Bojane,
možda bi univerzalna vrednost i specifičnost Evropske civilizacije bila - (garantovano)privatno vlasništvo, ma koliko to banalno zvučalo...iz njega je proizašla i nacija, kao "kolektivni" vlasnik države i moderni koncept državljanstva umesto podaništva, a ono je, još od starih Atinjana, i uslov demokratije...
gde nema privatnog vlasništva (SSSR, Otomanska imperija, moderne nadnacionalne superdržave korporativog kapitala sa svetskom vladom u nastajanju..) nema ni evropskih vrednosti - demokratije npr...
a što se tiče manje banalnih - hrišćanstvo
i te dve su doviljne da objasne Evropu, bez bar jedne od njih nema Evrope
Preporuke:
0
0
7 utorak, 24 novembar 2009 00:32
Kos crnorizac
U ovdašnjoj javnosti nije dovoljno pažnje posvećeno analizi rezultata neuspešnog referenduma o evropskom ustavu u nekim zemljama EU, kao i triku dostojnom agenta Smita iz Matriksa pomoću kog su evropske birokrate amputirale svojim građanima pravo da se dalje o ovome izjašnjavaju. Irci su poslednji pali u ovoj bitci građana protiv birokratske globalizacije.

Ne umanjujući birokratsko sivilo izabarane gospode, moram da primetim da je baronesa verovatno najreprezentativniji primerak vrste. Ova pripadnica tehokratske klase upravljača i vaspitača čiji je izbor na novu funkciju za nijansu transparentniji i neposredniji od izbora Pape, sibolizuje u potpunosti ono što je ljude opredeljivalo da se izjasne protiv evropskog ustava, dok su im još dopuštali da se izjašnjavaju.

Najinteresantniji su mi komentari o tome kako baronesa ima veliki 'problem' jer ima 'šefa' koji odlučuje dvadesetsedmočlanim konesenzusom, jer to praktično znači da ima odrešene ruke dokle god mnogo ne talasa (san svakog ministra koji nema ambiciju da postane predsednik). Ukoliko uporedimo njen položaj i položaj gospođe Klinton recimo, videćemo da njeno ministarstvo raspolaže sa manjim sredstvima od U.S. Department of State, ali 'šef' gospođe Klinton mora da ostvari konsenzus isključivo sam sa sobom. Ko tu ima veći problem? Ko ima veću slobodu, a ko veću moć?
Preporuke:
0
0

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner